Primjena javno-privatnog partnerstva u tranzicijskim zemljama, kao inovativnog načina efikasnijeg osiguranja kvalitetnijih javnih usluga i infrastrukture, započela je pod utjecajem međunarodnih organizacija i suvremenih upravnih doktrina. Javno-privatno partnerstvo model je namijenjen prvenstveno realizaciji značajnijih investicijskih projekata koji visinom ulaganja i kompleksnošću provedbe nadilaze kapacitete teritorijalnih jedinica, a upravo su takvi projekti ključni za lokalni i regionalni razvoj. Lokalni i regionalni razvoj koncept je koji podrazumijeva ne samo jačanje administrativnih, funkcionalnih i financijskih kapaciteta teritorijalnih jedinica već i strateško planiranje poboljšanja kvalitete javnih usluga i infrastrukturnih objekata te sadržaja kojima bi se ostvarili interesi, potrebe i zahtjevi stanovnika svake životne dobi. S obzirom da je teritorij Republike Hrvatske podijeljen na velik broj manjih jedinica slabijih kapaciteta, otežana je primjena načela supsidijarnosti, izvršavanje poslova samoupravnog djelokruga i provedba značajnijih javnih projekata. Ulaskom u dugoročnu suradnju s privatnim sektorom u vidu javno-privatnog partnerstva, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu osigurati razvoj svog područja i poboljšati kvalitetu života lokalnog stanovništva. Time ostvaruju i zahtjeve suvremenih upravnih doktrina koje od teritorijalnih jedinica traže da u svoje poslovanje uvedu nove metode rada poput otvorenosti tržištu i natjecanju, usmjerenosti na rezultate i korisnike, poduzetnosti, inovativnosti, preuzimanju rizika i slično. Takvim načinom rada lokalne i regionalne jedinice postale bi uspješnije u provedbi javnih projekata te bi privukle nove investitore i stanovnike čime bi se približile ulozi pokretača razvoja na svom području.