Pobačaj je društvena pojava usko vezana uz početak i kraj ljudskog života, obilježena različitim prijeporima na svjetskoj razini. Posljedično, postoje razna pravna uređenja u pogledu zaštite nerođenih i prava na pobačaj. Dekriminalizacija pobačaja u Europi odvila se pod utjecajem presedana Roe v. Wade iz 1973., kojim je Vrhovni sud SAD-a odlučio da pravo privatnosti zajamčeno američkim Ustavom obuhvaća i pravo na pobačaj. Europski sud za ljudska prava se u više presuda ogradio od isključenja nerođenih iz polja primjene Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te proglašenja da se oni ne smatraju osobama u okviru odredaba Konvencije. S druge strane, ESLJP je izričito odredio da pravo na pobačaj ne spada u prava zajamčena Konvencijom. Dakle, države članice slobodne su legalizirati pobačaj ili ga zabraniti, ali kada ga dozvole, ESLJP može procjenjivati je li u konkretnom slučaju prema nacionalnim zakonodavnim okvirima postignuta pravična ravnoteža između suprotstavljenih prava i interesa koja su u pitanju. Ustavni sud Republike Hrvatske 2017. g. odbio je prijedloge za ocjenu ustavnosti zakona koji regulira pobačaj, a koji je, prema predlagateljima, suprotan ustavnoj odredbi o pravu na život. U ovom radu nastoji se prikazati kako su biomedicinske znanosti utvrdile da ljudski život počinje u trenutku začeća te da je većina zakonodavnih rješenja diljem svijeta, uključujući hrvatsko, u nesuglasju s tom činjenicom. Nerođeno ljudsko biće ima inherentno ljudsko dostojanstvo i ljudsko pravo na život i zato bi pobačaj trebao biti zabranjen.