Belgija ima složenu političku organizaciju što je vidljivo iz njezinog ustroja kao države. Jezično je podijeljena na četiri regije. To su francuska, nizozemska, njemačka te dvojezična regija glavnog grada Bruxellesa. Broji 10 pokrajina i 589 općina koje su najbliže građanima. Tradicionalno govoreći pravni okvir javnih službi u Belgiji postoji, ali nije precizno definiran, stoga se ne može jasno razlikovati od pojmova državne službe i javnog sektora. Povijesno gledano, javne službe u Belgiji mogu se promatrati iz perspektive nacionalnih javnih poduzeća, i za neka područja, kroz razvoj feudalizma i lokalne samouprave. Danas, Belgija je vođena idejom novog javnog menadžmenta te se uspostavljaju regulatorne agencije kako bi podržala liberalizaciju pojedinih sektora. Od 1907. odgovornost za opskrbu pitkom vodom u Belgiji dodjeljuje se općinskim vlastima. S obzirom na razvijanje distribucijske infrastrukture, nacionalno gospodarstvo je promicalo suradnju između općina što je rezultiralo uspostavom međuopćinskih kompanija za pitku vodu. 1913. Belgija je osnovala Nacionalno vodno poduzeće kako bi podržala općine u planiranju i koordinaciji opskrbom pitke vode. Sve tri regije (Flamanska, Valonska i regija gl. Grada Bruxellesa) uspostavile su vlastite zakone koji utvrđuju pravo na pristup pitkoj vodi i usluge odvodnje. Dakle, u Belgiji postoji sustav u kojem je odgovornost za pružanje vodnih usluga podijeljena između regija, općina i međusobno povezanih poduzeća. Prosječna cijena vode po kućanstvu je usporediva u sve tri regije i iznosi oko 2 eura po kubiku. U Flandriji svi imaju pravo na minimalnu količinu od 15 kubika vode po osobi godišnje koja se ne naplaćuje. U flamanskoj regiji svatko mora platiti porez na odvodnju, osim najsiromašnijih građana. Na području Valonske regije osnovan je Društveni fond za vodu koji je na snazi od ožujka 2004. Taj fond pruža financijsku pomoć građanima koji imaju problema sa plaćanjem računa, te su kompanije, koje su zadužene za opskrbu pitkom vodom, dužne obavijestiti građane, koji se nađu u toj situaciji, o postojanju tog fonda. Taj fond je dostupan samo na frankofonskom području regije, ne i na području regije njemačkog govornog područja. Na području regije gl. Grada Bruxellesa također djeluje Društveni fond za vodu, koji se financira porezom od 0,01 euro po kubiku od korištene vode. Belgijska vlada, je u travnju 2005., usvojila Rezoluciju o vodi, koja priznaje pristup pitkoj vodi kao temeljno ljudsko pravo koje bi trebalo biti uvršteno i u sami Ustav. Belgijske vlasti su u rujnu 2003. izvijestile o mjerama potpore flamanskim dobavljačima vode za izgradnju vodoopskrbnih mreža i postrojenja za obradu voda drugog kruga (tzv. sive vode). To su kišnica, površinske vode, očišćene otpadne vode i sl. Cilj te mjere je zaštita rezervi podzemnih voda u Belgiji. Belgijska tijela planiraju zamijeniti industrijsku uporabu podzemnih voda pomoću tih alternativnih izvora vode, voda drugog kruga. Belgija je prepoznala pravo na vodu i odvodnju kao temeljno ustavno pravo, te je u procesu realizacije priznavanja tog prava.