Sažetak | Ugovorna kazna je zakonom propisano pravno sredstvo za zaštitu vjerovnika te olakšava namirenje tražbina od dužnika kod nenovčanih obveza, a sastoji se u određenom novčanom iznosu ili nekoj drugoj materijalnoj koristi koju dužnik plaća, odnosno pribavlja vjerovniku. Akcesornost ugovorne kazne, kao jedno od njezinih temeljnih karakteristika, ogleda se u činjenici da ona ne može postojati samostalno bez postojanja glavnog ugovora čiju pravnu sudbinu i slijedi, bilo da je ugovorena u obliku sporazuma o ugovornoj kazni ili kao jedan od ugovornih uglavaka uključen u sam ugovor iz kojeg nastaje obveza koju osigurava. Uređena Zakonom o obveznim odnosima čl. 350.-356. te kao akcesorni i sporedni sastojak glavnog ugovora, ugovara se za slučaj dužnikova neispunjenja glavne obveze ili za slučaj neurednog ispunjenja odnosno zakašnjenja dužnika s ispunjenjem glavne obveze. Glede načina određivanja ugovorne kazne, zakon to prepušta na dispoziciju stranaka pa one mogu odrediti visinu ugovorne kazne po svojoj volji, u ukupnom iznosu, u postotku, za svaki dan zakašnjenja ili na drugi način. S druge strane, traži se paritet oblika sporazuma o ugovornoj kazni i ugovora iz kojeg nastaje obveza koja se njome osigurava. Njome se vjerovniku olakšava položaj utoliko što on ne mora dokazivati da mu je šteta nastala nego samo da je dužnik odgovoran za neispunjenje odnosno neuredno ispunjenje i zakašnjenje s ispunjenjem glavne obveze te se isplaćuje čak i u slučaju da vjerovniku nije nastala nikakva šteta. U slučaju da je ugovorna kazna u nerazmjeru s vrijednošću i značenjem objekta obveze, sud će je na zahtjev dužnika smanjiti, a ako pak pretrpljena šteta prelazi iznos ugovorne kazne, vjerovnik može tražiti razliku do pune naknade štete s time da su ispunjene sve pretpostavke za ugovornu odgovornost za štetu za višak za koji šteta premašuje iznos ugovorne kazne. Jačanje ugovorne discipline i poticanje dužnika na pravodobno i uredno ispunjenje svojih obveza jedna je od funkcija ovog pravnog instituta, uz osiguranje naknade štete prouzročene vjerovniku te ujedno oslobađanje vjerovnika od tereta dokazivanja nastanka i obujma štete. Obzirom da je zadovoljavanje gospodarskih interesa i ciljeva polazište ugovornih strana da uopće i zasnuju određeni obveznopravni odnos, odnosno da sklope određeni ugovor, svaka strana svoje preuzete ugovorne obveze treba poštivati i ispunjavati u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te načelom dužnosti ispunjenja obveza kao općim načelima obveznog prava. |