Sažetak | Pravo na slobodu misli, savjesti i vjere jedno je od temeljnih ljudskih prava. Europske države prihvatile su, kao jedno od temeljnih načela svojih pravnih sustava, načelo demokratskog i vjerskog pluralizma, koji omogućava da pojedinci sa različitim vjerskim i osobnim uvjerenjima skladno koegzistiraju unutar jednog društva i države. To konkretno znači priznanje pojedincima da slobodno manifestiraju svoja vjerska i osobna uvjerenja, privatno i javno, samostalno i u zajednici sa drugima. Postavlja se pitanje znači li to da pojedinci mogu slobodno manifestirati svoja uvjerenja i na radnom mjestu. Radno mjesto kao forum na kojem se manifestiraju osobna uvjerenja je specifično budući da zaposlenici imaju dužnost poštovati pravila koja proizlaze iz izvora radnog prava. Postavlja se zato pitanje kako riješiti eventualni sukob koji može nastati zbog suprotstavljenih zahtjeva radnog mjesta i zahtjeva koje pred zaposlene stavljaju njihova uvjerenja. U tom smislu, veliki interes javnosti izazvala je odluka Europskog suda za ljudska prava, donesena 2013., u predmetu Eweida i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, u kojoj se četvero podnositelja žalilo na ograničenje mogućnosti ispovijedanja vjere na radnom mjestu, koje su im nametnuli njihovi poslodavci. Sud EU-a je 2017. donio dvije presude značajne za pitanje ograničenja slobode vjere na radnom mjestu, u predmetima G4S Secure Solutions te Bougnaoui i ADDH. Postavilo se pitanje znače li ove presude da je zaposlenima sa vjerskim uvjerenjima onemogućeno iskazivanje uvjerenja na radnom mjestu? Može li poslodavac zakonito nametati ograničenje vjerskih sloboda zaposlenih? Postoje li uvjeti za postavljanje takvih ograničenja? Kako bi se dali odgovori na postavljena pitanja, u ovom radu se obrađuje pitanje slobode manifestacije vjere na radnom mjestu kroz prikaz sustava Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda te kroz legislativu EU-a. Izlažu se opća načela tih instrumenata i utjecaj spomenute sudske prakse na te instrumente. Zatim se iznosi pregled prakse Europskog suda za ljudska prava vezane za isticanje vjerskih simbola na radnom mjestu, prilagodbu radnog mjesta vjerskim potrebama zaposlenika, te prigovore savjesti na radne zadatke i ispovjedanje vjere na radnom mjestu. Konačno, uspoređuje se sudske prakse Europskog suda za ljudska prava i Suda EU-a. |