Pojam prebivališta i boravišta, uvjeti prijave i odjave, zbirka podataka te promjena podataka uređena je u Zakonu o prebivalištu . Definiranje pojma prebivališta i boravišta razlikuje se u Zakonu o prebivalištu iz 1991. godine i Zakonu o prebivalištu iz 2012. godine. Sukladno čl. 1. starog Zakona o prebivalištu, prebivalištem se smatra: „mjesto u kojem se građanin naselio s namjerom da u njemu stalno živi i u kojem ima osigurano stalno stanovanje. U smislu ovoga zakona smatra se da građanin ima osigurano stalno stanovanje ako ima useljiv stan po osnovi vlasništva, ugovora o najmu, podnajmu, ili drugoj valjanoj pravnoj osnovi,“ dok kao pojam boravišta razlikuje uobičajeno i privremeno te u čl. 5. propisuje: „boravište građana može biti uobičajeno i privremeno. Uobičajeno boravište je mjesto u kojem građanin trajnije boravi, bez namjere da se u tom mjestu naseli. Privremeno boravište je mjesto u kojem se građanin zadržava do 30 dana.“ Novim Zakonom o prebivalištu i boravištu nestala je podjela na uobičajeno i privremeno boravište. Navodi se samo pojam boravište kao mjesto gdje osoba privremeno boravi ali se nije trajno nastanila. Također, institut prebivališta i boravišta je izuzetno bitan za upravnopravnu regulaciju osobnih stanja građana. Zbirka podataka o prebivalištu i boravištu bitna je za registar birača, te sve promjene koje se dogode u Zbirci podataka bez odgode se dostavljaju se nadležnom tijelu za registar birača.