Polupredsjednički sustav pokazao se izrazito otporan sustav vlasti u različitim prilikama. Izgrađen na ideji Benjamina Constanta u kojoj se javlja državni arbitar koji brine za poštivanje najviših normi, za redovno djelovanje javnih vlasti, opstojnost države te koji ima ovlast donošenja odluka u kriznim situacijama, pokazuje svoju uspješnost kroz dugu primjenu na primjeru Francuske V. Republike. Njegovo posredovanje ključno je u redovitim prilikama, u vrijeme političkih poremećaja ali i u vrijeme izvanrednih okolnosti. Uz njega kao glavnog nositelja egzekutive postoji i vlada njemu podređena, što je ključno obilježje takvog sustava. Polupredsjednički sustav i u slučaju kohabitacije – suživota predsjednika Vlade i predsjednika Republike koji dolaze iz oporbenih stranaka, dokazao je svoju izdržljivost prema promjena iako nije krojen prema tim prilikama. Kao protuteža izvršnoj vlasti javlja se parlament koji je dvodoman – Nacionalna skupština birana neposredno od građana i Senat biran posredno od izborničkih tijela u departmanima. Parlament u svojem djelokrugu uz zakonodavnu, ima jednu vrlo važnu funkciju, riječ je o nadzornoj funkciji vlade. Nadzor se očituje putem vladine odgovornosti parlamentu koja se ostvaruje ili inicijativom vlade ili inicijativom Nacionalne skupštine.