Javno-privatno partnerstvo kakvo danas poznajemo počelo se razvijati početkom 1980-ih godina u Velikoj Birtaniji za vrijeme mandata premijerke Margaret Thacher nakon kritika na učinkovitost i sposobnost javnog sektora za pružanje usluga i ispunjavanje sve većih potreba građana. JPP tako predstavlja model izgradnje ili rekonstrukcije infrastrukturnih i društvenih projekata uz pomoć i sudjelovanje privatnog sektora, a najveća prednost te suradnje je što svaki partner na sebe preuzima one obveze (rizike) kojima najbolje vlada. Nakon pojavljivanja JPP-a u Velikoj Britaniji, mnoge europske zemlje, a tako i Hrvatska, donijele su posebne propise ili smjernice koje pružaju zakonodavni okvir i pomažu, primarno javnim partnerima, u provođenju JPP-a. Tako je čak i Europska Unija donijela Zelenu knjigu o JPP-u prema kojoj je Republika Hrvatska izgradila svoju pravnu osnovu za primjenu JPP-a – Zakon o javno-privatnom partnerstvu te jednu uredbu i dva pravilnika za primjenu tog zakona. Svrha ovog rada je prikazati iskustva RH u primjeni JPP-a, te ponuditi pregled svih projekata JPP-a u RH. U prvom dijelu ovog rada nudi se kratki teorijski osvrt na definiciju i glavne značajke JPP-a. U drugom dijelu se daje pregled zakonodavnog i institucionalnog okvira JPP-a u RH. U trećem dijelu se prikazuju iskustva JPP-a u RH kroz ugovorene JPP projekte koji su u provedbi te u četvrtom dijelu kroz JPP projekte koji su odobreni i čija se provedba planira.