Outsourcing se sve više počinje koristiti u institucijama javne uprave, posebice u pogledu pomoćnih aktivnosti. To je oblik vanjskog ugovaranja u kojem institucije javnog sektora prepuštaju obavljanje određenih, non core aktivnosti, vanjskim subjektima s ciljem smanjenja troškova i povećanja efikasnosti. Rad se sastoji od dva dijela u kojem je prvi dio rada usmjeren na teorijski koncept outsourcinga. Prikazani su razvoj outsourcinga, njegove prednosti i nedostaci, vrste, svrha i ciljevi outsourcinga, procesi izvođenja te europski aspekt outsourcinga i njegova primjena u Hrvatskoj. Drugi dio rada se odnosi na empirijsko istraživanje provedeno u institucijama javne uprave na području grada Karlovca. Cilj istraživanja bio je utvrditi usmjerenost institucija prema vanjskom ugovaranju te pokazati transparentnost njihovog rada i otvorenost prema građanima. Empirijsko istraživanje sastoji se od ukupno 6 intervjua s čelnicima ili voditeljima odjela konkretnih institucija te ankete provedene u rujnu 2017. godine kojom se željelo utvrditi stupanj znanja službenika i namještenika o outsourcingu u institucijama javne uprave na području grada Karlovca. Rezultati su pokazali da se institucije relativno slabo koriste vanjskim ugovaranjem te uglavnom povjeravaju vanjskim subjektima pomoćne aktivnosti (zaštitarska služba i čišćenje). Prema rezultatima ankete službenici zauzimaju pretežito negativan stav prema outsourcingu te smatraju da Hrvatska nije spremna za ozbiljniju reformu javne uprave.