Sudjelovanje javnosti u procesu donošenja propisa ima veliku ulogu u jačanju otvorenosti upravnih organizacija. Kroz dvosmjernu komunikaciju izravno se utječe na razvoj povjerenja građana prema tijelima javne vlasti, razumijevanje i prihvaćanje njihovih odluka. Uključivanje javnosti i suradnja s civilnim društvom pridonosi razvoju demokratskog društva u kojem građani svojom participacijom utječu na politički život zajednice. Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću promovira i Europska unija kao glavni instrument u politici bolje regulacije čiji je cilj donošenje kvalitetnijih propisa i dokumenata kao rezultat poboljšanog procesa odlučivanja. U Republici Hrvatskoj uključivanje javnosti započinje s početkom službenih pregovora s Europskom unijom. Prvi korak prema aktivnom i sustavnom uključivanjem zainteresirane javnosti napravljen je 2009. godine kada je Vlada Republike Hrvatske donijela Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata, kao skup načela i načina postupanja. Opći zakonski okvir čine Zakon o procjeni učinaka propisa koji sadrži odredbe o postupku savjetovanja pri donošenju zakona i Zakon o pravu na pristup informacijama, te posebni zakoni kojima je propisana obveza savjetovanja. Pored toga postoji dokumenti Europske unije koji sadrže minimalne standarde, opća načela i smjernice. Pozitivni učinci savjetovanja sa zainteresiranom javnošću odnose se na bolju kvalitetu odluka, jačanje načela transparentnosti, otvorenosti, sudjelovanja građana, djelotvornosti, približavanje javne vlasti građanima, a time i zadovoljstvo donesenim odlukama. Negativnosti su vezane za općenito nepovjerenje građana u javne institucije, a postoje i brojni problemi u provedbi savjetovanja i to zbog nedostatka političke potpore, kršenje zakonskih odredbi zbog neprovođenja savjetovanja, posebno na lokalnoj i regionalnoj razini. Zakon o pravu na pristup informacijama propisao je da i tijela jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave moraju provoditi savjetovanje sa zainteresiranom javnošću za opće akte; strateške i planske dokumente kojima se utječe na interese građana i pravnih osoba. Međutim, iako su propisane sankcije za neprovođenje savjetovanja u okviru inspekcijskog nadozora,jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave ga rijetko ili uopće ne provode. Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u Gradu Sisku provodi se samo za one akte i dokumente za koje postoji zakonska obveza provođenja savjetovanja po posebnom zakonu – Zakonu o prostornom uređenju. Od 27 akata koje su sadržani u Planu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću za 2017. godinu, za sve je predviđeno provođenje internetskog savjetovanja, a za 4 akta je propisano da se pored internetskog savjetovanja provodi i javna rasprava i to radi odredbi Zakona o prostornom uređenju. Ispunjena je obveza donošenja Plana savjetovanja, no njegova provedba izostaje. Statutom Grada Siska propisano je da se građanima osigurava neposredno sudjelovanje u odlučivanju tako što predstavničko tijelo - gradsko vijeće može konzultirati građane o određenim pitanjima te tražiti mišljenje mjesnih odbora o prijedlogu općeg akta i o drugim pitanjima određenim zakonom, te da gradonačelnik može donijeti odluku da se prijedlozi akata koji su u pripremi, a za koje je javnost osobito zainteresirana, objave putem sredstava javnog priopćavanja te se na taj način pozovu svi zainteresirani da iznesu svoje mišljenje. Dakle, prema Statutu Grada Sisak gradsko vijeće i gradonačelnik mogu, ali ne moraju omogućiti zainteresiranoj javnosti sudjelovanje pri donošenju odluka. Iz Plana savjetovanja za 2017. godinu vidljivo je da je Grad Sisak za prijedlogesvojih akta i drugih dokumenata odabrao internetsko savjetovanje, pa stoga problema u provedbi ne bi trebalo biti. No problem je što se prijedlozi akata uopće ne objavljuju na internetskoj stranici, niti se zainteresirana javnost poziva na sudjelovanje. Prilika za besplatnom ekspertizom, kreiranje kvalitetnijih odluka, približavanje lokalnih vlasti građanima propuštena je svaki put kada Grad Sisak donese odluku bez savjetovanja s zainteresiranom javnošću. Rad je podijeljen u dva dijela, u prvom dijelu govori se o važnosti savjetovanja sa zainteresiranom javnošću općenito radi približavanja javne vlasti građanima, svrsi savjetovanja, o normativnim okvirima koji važe u Republici Hrvatskoj, pozitivnim stranama i problemima u provedbi, a u drugom dijelu način provođenja savjetovanja u Gradu Sisku, koracima po kojima bi se trebalo provoditi savjetovanje, te problemima u provedbi.