Parlamentarni imunitet je ustavno propisana zaštita zastupnika u većini suvremenih demokratskih država. Uspostava povlaštenog položaja narodnih zastupnika proizlazi iz potrebe da se zastupnicima mora osigurati slobodno i neovisno obnašanje funkcije, bez utjecaja izvršne vlasti na djelovanje parlamenta. Većina država priznaje imunitet neodgovornosti i imunitet nepovredivosti. Autor će u radu pokušati približiti i objasniti uređenje imuniteta kroz četiri glavne značajke: osobe na koje se odnosi zaštita imunitetom, trajanje zaštite, mjesto primjene i materija koju obuhvaća imunitet. Posebna pozornost odnosi se na zaštitu koja se jamči zastupnicima u Hrvatskom saboru, uređenu i propisanu Ustavom Republike Hrvatske i Poslovnikom Hrvatskog sabora, s osvrtom na rad i praksu Mandatno- imunitetnog povjerenstva. Kroz primjere iz hrvatske prakse, autor pokušava istaknuti probleme koji se javljaju kada zaštita imunitetom postane sredstvo koje se koristi kao osobna povlastica zastupnika, a ne u javnom interesu te koje se mjere trebaju poduzeti kako bi se spriječila zloupotreba i ostvarila njegova svrha zaštite parlamenta kao narodnog predstavništva.