Zajednička havarija je jedan od najvažniji pomorsko – pravnih instituta, čije se postojanje proteže u doba antike. Institut je nastao kao jedan od oblika zaštite sigurnosti tereta i putnika koji se prevoze brodom, i predstavlja događaj ili skup događaja istog podrijetla koji uzrokuje gubitak ili oštećenje broda, tereta ili druge imovine na moru ili poduzimanje izvanrednog troška. Zajedničku havariju karakteriziraju četiri bitna obilježja, prvo izvanrednost, dalje postojeća i stvarna opasnost, namjeran i razboriti čin te zajedničko spašavanje. Navedena obilježja razlikuju zajedničku havariju od ostalih pomorsko – pravnih instituta. Za zajedničku havariju odgovaraju svi sudionici pomorskog pothvata (zapovjednik broda, časnik, posada, brodovlasnik, prijevoznik). Nakon zajedničke havarije i ispunjenja svih navedenih obilježja njezina nastanka, potrebno je ustvrditi koja je šteta nastala, u svrhu uspostavljanja ravnoteže imovinskih prava svih sudionika, odnosno provesti likvidaciju. Da bi došlo do likvidacije zajedničke havarije, potrebno je utvrditi koji se svi iznosi priznaju u zajedničku havariju (vjerovnička masa) i koje su vrijednosti kojima se pridonosi žrtvama i troškovima (dužnička masa) .