Rast informacija i ljudskog znanja predstavlja temelj današnjeg razvoja, a društva postaju sve ovisnija o tehnološkim inovacijama koje karakterizira dinamizam i kratak životni ciklus. Zbog toga je proces upoznavanja time znatno otežan. K tome korisnici ne posjeduju potrebno znanje o tehnologiji, a poteškoće u predočavanju netjelesnog dobra ili nevidljive veze olakšava počinjenje kibernetičkih kaznenih djela. Promjene u društvu iziskuju i promjene pravnih sustava koje će pratiti trenutna ponašanja i vrijednosti koje su na taj način ugrožene. Pritom je određena razina harmonizacije među državama neophodna kako bi se moglo učinkovito regulirati kibernetička kaznena djela. Razina uspjeha harmonizacije ovisit će o razini sposobnosti svake pojedine države da međunarodne standarde prenese u nacionalne pravne sustave i o socijalno-političkoj okolini u kojoj se država nalazi. Različiti pravni sustavi uključuju različite koncepte i definicije te će jedan te isti pojam u različitim pravnim sustavima imati različito značenje. Definicije i razlikovanje različitih oblika kibernetičkog kriminala predstavljaju prvi korak za stvaranje zajedničkog jezika, a potom i učinkovitu suradnju. Ovaj rad sadrži analizu kibernetičkih kaznenih djela iz Kaznenog zakona RH te objašnjava u kojoj su mjeri usklađeni s Konvencijom o kibernetičkom kriminalu, odnosno Direktivom o napadima na informacijske sustave. Nadalje, provedenom anketom nastojalo se predočiti ponašanje i stav jedne skupine ljudi prema virtualnom svijetu. Podaci dobiveni od Ministarstva unutarnjih poslova u pogledu kaznenih djela protiv računalnih sustava, programa i podataka pokazuju da postoji tzv. «tamna brojka» posebno u vezi počinitelja.