Devijantnost je u društvu normalna, ona malim koracima mijenja društvo i priprema promjene. Devijantnost se sastoji od onih činova koji ne slijede norme i očekivanja grupe pojedinaca što rezultira kršenjem bilo kojeg oblika normi koje nameće određena društvena skupina. Devijantnost je i kulturološki determinirana, a kulture se tijekom vremena mijenjaju kao i čimbenici koji utječu na devijantnost. Devijantnost je relativna jer ne postoji apsolutan način da se definira devijantan čin. U svakodnevnom jeziku devijantnost znači skretanje sa pravog puta. Uzroke devijantnog ponašanja mladih pokušavaju objasniti kroz različite teorije – fiziološke, biološke, psihološke i sociološke teorije devijantnosti. Ekstroverti su otvoreni prema društvu, skloni užitku, zabavi, ali lako gube samokontrolu i često su agresivni, nisu osobe kojima se može previše vjerovati. Introverti su tihi i rezervirani. Oni drže osjećaje pod čvrstom kontrolom. Vrlo rijetko su agresivni i ne gube lako samokontrolu. Teorija etiketiranja je jedan od najvažnijih pristupa u razumijevanju kriminalnog ponašanja. Teorija etiketiranja smatra se važnim pristupom u proučavanju devijantnosti koji sugerira da ljudi postaju devijantni zato što političke vlasti i drugi imenuju njihovo ponašanje tako što im dodjeljuju određene etikete. Mi smo društvo koje provodi etiketiranje. „Labeling“ ili teorija etiketiranja spada u razvojne koncepcije, uglavnom usmjerene socijalnoj psihologiji devijantnosti, a bavi se pretpostavkama devijantnosti na individualnoj i malim grupnim razinama. Primarna devijacija se sastoji od devijantnih činova prije nego što oni budu javno etiketirani. Sekundarna devijacija je devijantnost koju pojedinci ili skupine usvajaju kao odgovor na reakciju društva. Devijantnu supkulturu čine ljudi koji su etiketirani kao devijantni te su obično odbačeni i izolirani i to ih tjera da pronađu društvo sebi sličnih. Kriminalitet „bijelog ovratnika“ se definira kao „heterogena skupina delikata počinjenih od strane osoba relativno visokog statusa ili koje uživaju relativno visoki stupanj povjerenja koji proizlazi iz njihova zaposlenja radnog mjesta.“ Svjesno odustajanje od vlastite stručnosti i profesionalnosti može uzrokovati cijeli niz društveno disfunkcionalnih mogućnosti, poput relativno trajne deprivacije radno aktivnog stanovništva, koja s jedne strane vodi pokušaju prilagodbe, tj. pristanku uz devijantne kriterije političke i druge podobnosti, a kao iduća alternativa poštenoj zaradi i stručnom uspjehu unutar struktura državne uprave nudi se i široki spektar kriminalnih mogućnosti koje se također prepoznaju pod zajedničkim imenom – korupcija. Pod terminom anomija podrazumijevamo stanje bezakonja u društvu kada je u fazi da gubi regulatorske funkcije i kada nastupi stanje da nije u mogućnosti izvršiti određeni oblik kontrole nad pojedincem. Skupine koje čine devijantnu supkulturu mogu biti dječje skupine, maloljetničke i susjedske zajednice, obitelj i slično. Inkulturirajući devijantnost u kriminalno ponašanje, nameće se pitanje zašto ljudi čine kaznena djela i gdje leže uzroci kriminalnih aktivnosti.