Rad prati razvoj i položaj sudske kontrole uprave u islamskom pravu od vremena njegovog nastanka i formiranja, pa preko kraha 1798. sve do suvremene reinterpretacije u okolnostima prevlasti nametnute pravne tradicije. Prvi dio rada, posvećen kronološki ranijem razdoblju, donosi prikaz odnosa tradicionalnog islamskog pravosuđa i vladara - qadi i kalifa. Taj prikaz ujedno daje određenu podlogu potrebnu za razumijevanje nastanka mazalima. Naime, neuspjeh tradicionalnog pravosuđa da ovlada moćnim članovima upravnog aparata doveo je do potrebe pružanja zaštite oštećenicima izravno pred vladarevim sudom. Drugi dio rada obuhvaća analizu mehanizama sudske kontrole uprave u Egiptu. Okosnicu tog sustava čine, po uzoru na francuski Conseil d'État osmišljen, Majilis al-Dawla te Vrhovni ustavni sud. Najvažniji instrument kojim raspolaže Vrhovni ustavni sud jest ocjena ustavnosti zakona i propisa što, u pravilu, dolazi pred Sud kao pitanje iz sporova pred drugim sudovima, primjerice iz upravnog spora. Na taj način dolazi do simbiotskog djelovanja upravnih sudova i ustavnog suda u mehanizmu sudske kontrole uprave. Razmatranje povijesnog iskustva i institucije mazalima nedvojbeno potvrđuje da je neophodno osigurati kontrolu nad domenom vlasti odnosno nad djelovanjem upravnog aparata putem neovisnih sudskih mehanizama. Upravo egipatski primjer nudi neka specifična rješenja proizašla iz ukrštavanja islamske i zapadnih pravnih tradicija, a osobito francuske.