Proračun Europske unije koristi se za financiranje politika koje provode tijela i institucije Unije. U postupku njegova donošenja sudjeluju Europski parlament, Vijeće i Komisija. U procesu sastavljanja, donošenja i izvršenja proračuna važno je poštivati sva proračunska načela od kojih se kao najvažniji ističu načelo univerzalnosti, načelo jedinstva i načelo proračunske ravnoteže. Kako bi se mogla financirati, Unija ima vlastite prihode u koje spadaju uvozne carine, poljoprivredne pristojbe, dio poreza utemeljen na porezu na dodanu vrijednost (PDV)i prihod utemeljen na Bruto domaćem proizvodu (BDP) zemalja članica. Rashodi Europske unije dio su višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) u kojem se proračun raščlanjuje na naslove koji odgovaraju širokim područjima politike s gornjim granicama rashoda koji odražavaju glavne proračunske prioritete za obuhvaćeno razdoblje. Trenutno aktualni VFO je onaj za razdoblje od 2014. do 2020. godine i obuhvaća šest kategorija rashoda koji odgovaraju različitim područjima aktivnosti EU-a. Jedan od instrumenata provedbe proračuna Europske unije su i fondovi koji podupiru provedbu politika Unije. Europski strukturni i investicijski fondovi (ESI fondovi) je zajednički naziv za pet fondova Unije: Europski poljoprivredni fonda za ruralni razvoj, Europski fond za pomorstvo i ribarstvo, Kohezijski fond, Europski fond za regionalni razvoj i Europski socijalni fond. Kao članica Europske unije i Hrvatska se koristi mnogim fondovima i Programima Unije. Republika Hrvatska je neto primateljica proračunskih sredstava EU-a što znači da iz Unijina proračuna prima više nego što u njega uplaćuje.