Tijekom povijesti uvijek je bilo valova izbjeglica i „seoba naroda“. Ljudi su bježali od raznih sukoba, ratova i progona u raznim oblicima tražeći utočište izvan države svoga podrijetla. Prostor Europske unije specifičan je u odnosu kada se radi o prostoru samo jedne zemlje. Na prostoru Europske unije primjenjuje se Zakonik zajednice o pravilima za kretanje osoba preko granica odnosno Zakonik o schengenskim granicama (u daljnjem tekstu: Schengenski sporazum). Prema tom sporazumu dozvoljeno je slobodno kretanje njenih državljana unutar područja tih država (bez osobne iskaznice ili putovnice). Više od milijun migranata (ovim pojmom obuhvatit ćemo i pojam izbjeglica i migranata jer ovaj migrantski val uključuje obje skupine) ušlo je tijekom 2015. godine u prostor Europske unije i ne pokazuju se naznake smanjenja toga broja te je time ovo najveći migrantski val u Europi od Drugog svjetskog rata, a to dovoljno ozbiljno govori o važnosti ove teme. Danas, nezakonite migracije predstavljaju ozbiljan problem u svijetu pa tako i Europskoj uniji, upravo zbog slobodnog kretanja unutar njenih granica. Ipak, nastoji se pružiti pomoć svim onim osobama koje se sukladno međunarodnom pravu smatraju izbjeglicama, pri tome poštujući sva načela zaštite takvih osoba. Europska unija nije bila spremna za ovakav migracijski val. Schengenski sporazum doveden je u pitanje ovim migrantskim valom i razotkrio je sve propuste u njemu. Pad Schengena značio bi neuspjeh Europske unije, a to si današnji lideri ne mogu dopustiti. Zato se sada radi na donošenju odluke da se ponovno uspostavi režim… Europa sada izgleda kao jedan veliki izbjeglički kamp koji sa sobom nosi brojne probleme i izazove. Treba poštivati ljudska prava s jedne strane, a s druge očuvati sam smisao postojanja Europske unije i Schengenskog sporazuma. Europa mora dati jedinstven odgovor na rat u Siriji odnosno stabilizirati političku situaciju u toj zemlji, jer se jedino tako može zaustaviti ovaj migrantski val. Ulaskom u schengenski prostor Hrvatska će čuvati tzv. vanjsku granicu Unije odnosno predstavljati svojevrstan vanjski „štit“, a to je velika odgovornost za tako malu zemlju sa ograničenim resursima čak i uz pomoć Europe.