Tema završnog rada jest motivacija u javnom sektoru – kako motivirati zaposlenike u javnoj upravi i na taj način pridonijeti boljem funkcioniranju tijela državne uprave, javnih ustanova, javnih službi... Ljudski resursi, osim motivacije, trebaju imati i adekvatne stručne kompetencije, pa se objedinjavanje tih elemenata u jednu cjelinu, kako bismo dobili simbiozu zadovoljnog poslodavca i priznatog radnika ili službenika, postavlja kao veliki izazov. To je zadatak menadžera, kao jednog od čimbenika sustava upravljanja ljudskim potencijalima, koji bi se trebali posvetiti ciljevima i potrebama svakog zaposlenika u javnom sektoru i utvrđivati koji faktori najviše djeluju na njihovu motivaciju za rad. Što je to što zapravo zaposlene motivira u njihovim svakodnevnim radnim aktivnostima – je li to plaća, zanimljiv posao, radni uvjeti, napredovanje, status, priznanje ili nešto drugo. Neke od navedenih motivatora analizirali su mnogi teoretičari motivacija 20. stoljeća, a dio stručnih mišljenja nekih od značajnijih znanstvenika s tog područja (Maslow, McGregor, Herzberg, Vroom...) sintentizira se u ovom radu. Također, postavlja se pitanje što je s javnim sektorom – mogu li se ideje spomenutih teoretičara primijeniti u javnoj upravi, koja u nekoliko posljednjih desetljeća sve više preuzima vrijednosti iz privatnog sektora s naglaskom na profesionalnost, transparentnost, odgovornost, ekonomičnost..., te što se po tom pitanju zbiva u hrvatskoj javnoj upravi (na primjeru upravljanja ljudskim potencijalima u Ministarstvu poljoprivrede RH, Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i Hrvatskoj elektroprivredi)