Pojam roditeljstva je prvobitno podrazumijevao majčinstvo. Tek zadnjih 20-ak godina o očevima govorimo kao o ravnopravnim sudionicima u odgoju. Brojna istraživanja potvrđuju kako djeca čiji očevi pokazuju visok angažman u svakodnevnom odgoju postižu bolje rezultate po pitanju školskog uspjeha (Lamb i Hwang, 1997.), verbalnih sposobnosti (Clark, 2009.) i razvoja samopouzdanja (Carlson, 2006.) nego djeca čiji očevi nisu angažirani u tolikoj mjeri. Sama Konvencija o pravima djeteta ističe kako se djeci treba omogućiti aktivno sudjelovanje u rješavanju pitanja koja utječu na njihov život (čl. 12). Osim toga, dijete ima pravo da oba roditelja sudjeluju u njegovoj skrbi (čl. 18). Kakva su iskustva zadarskih srednjoškolaca o tome na koji je način njihov otac uključen u odgoj neistražena je tema kojoj se posvećujemo u ovom radu. Provedeno je anketno istraživanje među 470 zadarskih srednjoškolaca u kojem je korišten upitnik kreiran na osnovu Pleckovog pojmovnog određenja uključenosti oca (Pleck, 2010.) te Skale uključenosti oca (Dick, 2004.). Ispitana je precepcija uključenosti oca s obzirom na obilježja oca, adolescenta i obitelji. Adolescenti čiji su očevi završili višu školu ili fakultet izjavljuju da se njihovi očevi znatno više uključuju u odgoj nego adolescenti očeva s nižim stupnjem obrazovanja. Višu razinu uključenosti oca također navode djeca zaposlenih očeva u usporedbi s nezaposlenim. Očevi koji žive s djetetom, prema iskazu učenika, u većoj mjeri se uključuju u odgoj nego razvedeni očevi. Vezano uz spol djeteta, utvrđeno je da učenice iskazuju niži stupanj uključenosti njihovog oca u odgoj nego učenici. Zadarski učenici izjavljuju da više od polovine očeva nikad ili vrlo rijetko posjećuje roditeljske sastanke te informativne razgovore u školi koju oni pohađaju. Rezultati ukazuju na potrebu za dodatnom senzibilizacijom društva po pitanju uključenost oca u odgoj djeteta te podrškom očevima u obavljanju roditeljske uloge.