Gledajući svijet oko sebe, napredak tehnike i tehnologije, uočavamo i napretke na svim poljima ljudskog djelovanja. Promjenom svijeta oko nas, mijenja se i ono što ga određuje, barem kroz oči pravne struke. Mijenja se pravo. Odredbe od prije par desetaka godina prestaju biti relevantne, one nisu u koraku sa sadašnjicom te je potrebna temeljita izmjena stavaka. S obzirom na ekspanziju potrebe pravnog reguliranja sve više područja ljudskog djelovanja, porast i diferencijaciju situacija kojima je potrebna pravna kvalifikacija i klasifikacija, od zakonodavca se očekuje stalan rad na što boljem ujednačavanju zakonskih propisa. Ulaskom u Europsku Uniju, ratifikacijom svjetskih dokumenata Hrvatska više nije jedini kreator svog pravnog sistema. Potreba unifikacije i ujednačavanja, te sveobuhvatnosti, ali i istodobne simplifikacije odredaba je neupitna. Usvajanje odredaba europskih i svjetskih tijela i njihova implementacija u hrvatsko zakonodavstvo nije jednostavan, a često niti, za našeg zakonodavca, uspješan zadatak. Tema kojom ćemo se baviti nastala je upravo u sadašnjici. Ona je nova, pripada novoj grani prava, pravnoj informatici čiji je razvoj u Hrvatskoj tek u povojima. Od ove grane prava očekivanja su velika. Očekuje se da prati svakodnevan razvoj tehnologije i istodoban razvoj pogrešne uporabe iste. Upravo zbog toga zakonodavcu će biti potrebna suradnja sa pravnim stručnjacima ovog područja. Pokušat ćemo raščlaniti ovu tematiku, od samih početaka, temelja u nekim važnim svjetskim konvencijama i deklaracijama, preko hrvatskog zakonodavstva pa sve do sudske prakse. Vidjet ćemo u kojim segmentima Hrvatska prati svjetske standarde, i da li smo dovoljno zaštićeni od onog trećeg koji bi mogao upasti u naš komunikacijski kanal. Odredit ćemo uvjete koji moraju biti ispunjeni da prisluškivanje bude „zakonito, legalno i propisno“ te horizontalnom, povijesnom ali i vertikalnom komparacijom pravnih propisa zaključiti koliku razinu zašite pojedinac uživa.