Posljednjih godina institut upravnih ugovora dobiva značaj i u hrvatskom pravu. Razlozi su mnogobrojni; od pojave nekih ugovora koji svojom pravnom prirodom odgovaraju određenim upravnim ugovorima u poredbenim pravnim sustavima pa sve do potrebe modernizacije javne uprave te posebno općeg upravnog postupka. Upravni ugovori u hrvatsko zakonodavstvo uvedeni su odredbama Zakona o općem upravnom postupku koji je stupio na snagu 2010. godine. Nedostatak normiranja upravnog ugovora u Zakonu o općem postupku je njegova štura razrada te nepostojanje definicije samog upravnog ugovora. Upravo zbog toga ovim smo radom željeli proniknuti u problematiku upravnih ugovora imajući na umu njegove korijene, ali i suvremene implementacije i njihove implikacije u hrvatskome pravu. Struktura rada pratit će tu logiku. Za početak u dvama potpoglavljima ćemo pružiti uvid u korijene upravnih ugovora, tj. u francuske i njemačke upravne ugovore. Smatramo bitnim razraditi taj segment jer je on temeljem razumijevanja samoga pojma upravnog ugovora. Nakon toga ćemo u sljedećem poglavlju kroz nekoliko potpoglavlja pružiti uvid u problematiku upravnih ugovora u hrvatskom pravu. Zatim ćemo se u sljedećem poglavlju kroz nekoliko segmenata baviti njihovom pravnom regulacijom u Hrvatskoj te u narednim potpoglavljima problematizirati kontrolu nad sklapanjem upravnih ugovora u hrvatskom pravu. Na kraju ćemo u zaključku sažeti najbitnije uvide do kojih smo bavljenjem ovom problematičnom temom u hrvatskome pravu došli.