Prethodno pitanje odnosno postupak po prethodnom pitanju važan je institut europskog prava koji je utemeljen Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, a služi kao glavni mehanizam kojim se osigurava ujednačeno tumačenje i primjena prava Europske unije. Budući da je europsko pravo nadređeno nacionalnom pravu, nacionalni sudovi se mogu naći u situaciji kada kod rješavanja određenog predmeta moraju primijeniti europsko pravo. U tim situacijama na nacionalnim sudovima je težak zadatak i to tumačenje odredbi Ugovora i akata institucija, tijela, ureda i agencija Europske unije. Upravo u svrhu olakšavanja tog zadatka utemeljen je institut prethodnog pitanja putem kojeg se nacionalnim sudovima daje mogućnost da se obrate Europskom sudu. Koji nacionalni sudovi su ovlašteni obratiti se Europskom sudu nije uređeno Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, u kojem se samo navodi“…ako se takvo pitanje pojavi pred sudom…“, bez daljnjeg pojašnjavanja koja tijela udovoljavaju pojmu suda, pa je tu prazninu popunila sudska praksa Suda. Tako ćemo u ovom radu vidjeti koji su to kriteriji kojima mora udovoljiti nacionalno tijelo da bi se moglo smatrati „sudom“ u smislu članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kada postoji obveza nacionalnih tijela da upute prethodno pitanje, kako mora izgledati zahtjev za tumačenjem ili ocjenom valjanosti prava Europske unije, kako teče postupak pred Europskim sudom, koji su učinci prethodnih odluka te koja je to problematika vezana uz postupak prethodnog odlučivanja.