Pravo intelektualnog vlasništva jako je dinamična i ekonomski važna grana prava. Dinamična stoga što postoje brojni pojavni oblici kreativnog intelektualnog stvaralaštva dok novi neprestano nastaju, a ekonomski važna stoga što društvu omogućuje da iskoristi svoju inovativnost za ekonomski rast a time i bolji životni standarda svojih pripadnika. Svako društvo mora svojim pravnim sustavom uspostaviti ravnotežu između legitimnih interesa stvaratelja odnosno nositelja intelektualnog vlasništva i ostalih pripadnika društva koji su zainteresirani za uporabu istog, odnosno potrošača. Načelo iscrpljenja prava, kao ograničenje prava intelektualnog vlasništva, jedan je od alata s kojim zakonodavac nastoji uspostaviti navedenu ravnotežu. Ovaj diplomski rad bavi se načelom iscrpljenja prava u Europskoj uniji. U prvom dijelu rada govori se općenito o intelektualnom vlasništvu, pravu intelektualnog vlasništva i načelu iscrpljenja prava. U nastavku rada govori se o načelu iscrpljenja prava u pravnoj stečevini Europske unije što uključuje i uspostavu unijskog načela iscrpljenja prava kroz sudsku praksu Europskog suda. Na posljetku rada nalazi se kratki pregled dosadašnjeg razvoja unijskog načele iscrpljenja prava u odnosu na digitalne sadržaje koji su predmet intelektualnog vlasništva.