Važan segment ekonomske politike čini porezno opterećenje radne snage kojim se značajno može utjecati na razinu osobne potrošnje i na zaposlenost. Iako porezna politika nije svemoguća u rješavanju ekonomskih neravnoteža, ona ipak može doprinijeti uspostavi ravnoteže. Stoga ćemo se kroz ovaj rad upoznati s teorijskim dijelom, podjelama i objašnjenjima poreza na dohodak kao neizravnog poreza u poreznom sustavu Republike Hrvatske kojim su obuhvaćene fizičke osobe kao obveznici poreza na dohodak. Poseban naglasak je na oporezivanju plaća u Republici Hrvatskoj i metodologiji utvrđivanja porezne obveze, poreznog razdoblja te navođenja neoporezivih dijelova dohotka. Na taj način pokušati ćemo prikazati važnost navedene teme u financiranju i funkcioniranju same države. Republika Hrvatska primjenjuje sintetičko-germanski tip oporezivanja dohotka s osnovicom koja predstavlja zbroj svih prihoda ostvarenih tijekom jednog poreznog razdoblja. Utvrđivanje, obračunavanje i plaćanje poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj je regulirano Zakonom o porezu na dohodak i Pravilnikom o porezu na dohodak. Oporezuje se šest izvora dohotka, a to su nesamostalni rad, samostalna djelatnost, imovina i imovinska prava, kapital, osiguranje i drugi dohoci, no unatoč tome porez na dohodak u Hrvatskoj se u potpunosti oslanja na oporezivanje dohotka od nesamostalnog rada. Bruto plaća, odnosno primitak od nesamostalnog rada, sastoji se od: doprinosa za obvezna osiguranja iz plaće, poreza na dohodak, prireza porezu na dohodak ukoliko ga propisuje lokalna vlast i neto iznosa plaće koji se na kraju radniku isplaćuje. Ukupni trošak rada čine doprinosi koji se plaćaju na plaću i bruto plaća.