Siromaštvo kao složena i multidimenzionalna pojava poprima sve veće razmjere. Ono se vrlo često definira kao neposjedovanje novaca ili dovoljno novaca te malo ili nedovoljno imovine. U 2009. godini padom BDP-a, porastom nezaposlenosti, stagnacijom ili padom plaća velik broj ljudi počinje se suočavati sa situacijom koja je za njih bila nepoznanica. Uz djecu i mlade, nezaposlene osobe i osobe s invaliditetom, starije osobe su u najvećem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Osobe starije životne dobi su osobe nakon navršene 65 godine života. Stopa rizika od siromaštva prema dobi i spolu u 2015. godini, najviša je u osoba od 65 godina ili više te iznosi 26, 3 %. U muškaraca, stopa rizika od siromaštva iznosila je 22, 8 % , a kod žena 28, 7 %. Za umirovljenike u dobnoj skupini 65 ili više godina za 2015., stopa rizika od siromaštva iznosila je za muškarce 21, 3 %, a za žene 25, 2 % Odlazak u mirovinu i smanjenje prihoda negativno utječu na kvalitetu osoba starije životne dobi. Javlja se potreba specijalizacije socijalnog rada sa starijim osobama kao važnog izazova za struku.