Zadužnica je, uzimajući u obzir broj isprava i ukupan iznos na koji su izdane, jedan od glavnih instrumenata osiguranja plaćanja u Republici Hrvatskoj. U razdoblju od 2013. do 2016. registrirano je oko milijun običnih zadužnica te nešto više od pola milijuna bjanko zadužnica. Međutim, navedenu zastupljenost zadužnice u pravnom prometu, prate i brojni problemi na koje su pravna teorija i praksa dale različite odgovore. Jedan od uzroka tih problema je zasigurno podnormiranost instituta zadužnice, dok se drugi kriju u specifičnoj «hibridnoj» naravi samog instituta. Naime, pravne posljedice zadužnice kreiraju se primjenom odredbi Ovršnoga zakona i primjenom obveznopravnih pravila o vrijednosnim papirima. Iz navedenog se razloga u prvom dijelu rada obrađuje pravna priroda zadužnice – je li zadužnica vrijednosni papir – dok se u drugom dijelu obrađuju specifičnosti u kojima institut zadužnice odstupa od općega obveznopravnog uređenja vrijednosnih papira. U tom kontekstu, posebno je obrađen prijenos prava iz zadužnice, krug prigovora koja stoje na raspolaganju dužniku protiv zahtjeva za ostvarenje prava iz zadužnice, pitanje zastare prava iz zadužnice i druga pitanja.