Razlog postojanja instituta zastupanja je u činjenici što pravne osobe bez zastupnika ne bi mogle manifestirati svoju volju, te zbog potreba tržišta i pravnog i gospodarskog prometa na taj način omogućuje se stjecanje prava i preuzimanje obveza u različitim mjestima i po različitim pravnim osnovama iako pravne osobe nisu tamo prisutne (nemaju sjedište). Riječ zastupanje ima više značenja, a u pravnom smislu ono podrazumijeva poduzimanje radnji u ime i za račun drugoga s neposrednim pravnim učinkom za onoga za koga se djeluje, tj. za zastupanoga. U pravnom prometu takvim se radnjama za zastupanog stječu, mijenjaju i prestaju prava i obveze. Temeljni propis koji normira materiju zastupanja je Zakon o obveznim odnosima, dok se u radu ponajprije razrađuje tematika zastupanja koju propisuje Zakon o trgovačkim društvima, što je i logično zbog samog odabira teme. Prokura je trgovačka punomoć čija su materija i okvir detaljno određeni Zakonom o trgovačkim društvima. To je najšira trgovačka punomoć, te je njezina posebnost u tome što su joj sadržaj i opseg ovlasti prema trećima određeni zakonom, što ju čini opsegom širom od opće (generalne) punomoći. Trgovački punomoćnik je djelatnik u trgovačkom društvu ili druga osoba koju trgovac ovlasti da vodi cijelo ili dio njegovog poduzeća. Zastupanje, odnosno poduzimanje pravnih radnji posredstvom drugoga je ono čemu se govori u ovom radu.