U radu se obrađuje tematika ništetnosti općih uvjeta ugovora. U svakodnevnom životu se sve više susrećemo sa sklapanjem ugovora putem tipskih ugovora, adhezijskih ugovora i općih uvjeta ugovora. Razlog tome su potrebe suvremenog života koje zahtijevaju brzinu u gospodarskim transakcijama koja se ostvaruje putem takvih formularnih ugovora. Takvi ugovori često dovode do neravnopravnosti između ugovornih strana, pa se morao umiješati zakonodavac putem pravila o ništetnosti općih uvjeta ugovora. Osim zaštite slabije ugovorne strane, postoje kod sklapanja ugovora između trgovaca i drugi razlozi za miješanje zakonodavca, a to je zaštita tržišta. Zakon o obveznim odnosima je opći propis koji predviđa sustav zaštite od nepoštenih odredaba ugovora koji se primjenjuje na sve ugovore , potrošačke i trgovačke i predmetno se odnosi samo na opće uvjete ugovora. Na promjene koje je donio ZOO-05 utjecale su neke ideje Smjernice 93/13. U radu se prikazuje napredak koji je ostvaren u pogledu zaštite od nepoštenih odredaba ugovora u novom ZOO-05 s obzirom na stari ZOO-78. Osim općeg sustava zaštite od nepoštenih odredaba, postoje još neki posebni sustavi koji se tiču trgovačkih odnosa. Primjeri toga su sustav zaštite od nepoštenih odredaba predviđen ZEK-om i sustav zaštite od nepoštenih odredaba predviđen ZZP-om. Postoje dobri razlozi zašto postoje takvi posebni sustavi zaštite od nepoštenih odredaba ugovora koji proizlaze iz specifičnosti, bilo u pogledu subjekta, bilo sektora gospodarstva, koje se vide u samim propisima koji se na njih odnose. Potrebno je dobro razlikovati njihove različitosti u pogledu predmetnog i personalnog polja primjene, načinu kvalifikacije nepoštenosti i drugih karakteristika kako bi ih se moglo kvalitetno primijeniti na konkretan slučaj.