Bespilotne letjelice postaju sve prisutnije u svakodnevnom životu i sve češće spominjana tema. Od skromnih početaka do današnjih dana postepeno su se razvile u sve sofisticiranije uređaje koji se mogu koristiti u najrazličitije svrhe. Europska komisija u dopisu navodi kako se civilne bespilotne letjelice koriste za razne svakodnevne ili ponekad opasne zadatke koji se mogu učinkovitije i sigurnije izvoditi pomoću strojeva, od sigurnosne inspekcije infrastrukture kao što su željezničke pruge, brane ili električne mreže, pa do jeftinog i učinkovitog pokrivanja telekomunikacijskim uslugama.1 Stoga se postavlja pitanje regulacije njihovog korištenja. Europska unija još nema zadovoljavajuću regulativu, a Hrvatska ju nije imala do prošle godine. Trenutno zakonodavstvo Europske unije, sadržano u Uredbi 216/2008,2 obuhvaća samo bespilotne letjelice mase koja prelazi 150 kg, a koje se ne koriste u vojne, carinske, policijske, vatrogasne i eksperimentalne svrhe te za traganje i spašavanje.3 Budući da bespilotne letjelice mase do 150 kg nisu obuhvaćene tom regulativom, Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (dalje: EASA), na temelju inicijative Europske unije, predlaže donošenje posebne regulative za bespilotne letjelice u Prijedlogu regulative 2015-104 (dalje: A-NPA). S druge strane, Republika Hrvatska donijela je Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova (dalje: Pravilnik) 24. travnja 2015. godine. Time se svrstala u krug europskih zemalja koje su regulirale upotrebu bespilotnih letjelica. Postavlja se pitanje suglasnosti Pravilnika s predloženom regulativom EASA-e, kao i budućnost pravilnika ukoliko Europska unija prihvati regulativu EASA-e.