Cilj ovog rada je prikazati kako se upravlja krizama u javnoj upravi, a poseban naglasak stavlja se na Republiku Hrvatsku. Prvo je potrebno istaknuti definiciju samog pojma „krize“ te objasniti javno upravljanje. Kriza, iako jedna od najčešće upotrebljavanih riječi današnjice, nema jasnog i jednoznačnog pojmovnog određenja pa postoji mnogo definicija od raznih teoretičara, a ovaj rad ističe neke od njih. Također se prikazuje i koje su faze procesa krize, a to su potencijalna, latentna i akutna faza te uzroci krize koji mogu biti različiti, a dijelimo ih na vanjske i unutarnje. Možemo reći kako se svakodnevno upravljanje bitno razlikuje od upravljanja u uvjetima krize, a obilježja koja su zajednička svim krizama su prijetnja, nesigurnost, vremenski pritisak te neadekvatnost resursa neophodnih za odgovor na krizu. Nadalje, analizira se javno upravljanje te u sklopu s tim novi javni menadžment, dobro upravljanje te upravljački ciklus. Upravljanje u krizama usmjereno je na rješavanje krize te nastojanju što bržeg uspostavljanja redovitog i uobičajenog stanja, a zbog različitih vrsta, oblika i težina kriznih situacija krizno upravljanje dijeli se na više podvrsta, a to su krizno upravljanje, upravljanje rizicima i upravljanje u katastrofama. Naglasak se stavlja i na krizne menadžere i odlučivanje u uvjetima kriza te ulogu međunarodnih organizacija u upravljanju krizama. Da bi se ovladalo krizom, potreban je precizno koordiniran angažman niza državnih i privatnih organizacija i različitih specijaliziranih pojedinaca što predstavlja složen posao koji može realizirati jedino država. Država, kao najviša institucija, jedina raspolaže odgovarajućim resursima kriznog upravljanja na nacionalnoj razini kako bi spriječila potencijalne ugroze i sačuvala nacionalnu sigurnost. U ovom radu je prikazano i upravljanje krizama u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, a poseban osvrt je na Republiku Hrvatsku. Istražuju se normativni okviri, tijela za upravljanje krizama u Republici Hrvatskoj koje se dijele na upravljačko-nadzorne institucije i provedbene strukture te se prikazuje koliko je RH spremna na krizne situacije i katastrofe kroz primjere poplava u istočnoj Hrvatskoj 2014. godine, migrantske ili izbjegličke krize 2015. godine te globalne ekonomske krize koja je zahvatila i Hrvatsku 2009. i 2010. godine.