Pravo na javno okupljanje je Ustavom Republike Hrvatske te nizom međunarodnopravnih dokumenata zajamčeno pravo. Jedno je od temeljnih ljudskih prava i sloboda, te je samim time razrađen u okviru kategorije ''organskog zakona''. To su zakoni koji se donose kvalificiranom većinom svih saborskih zastupnika. Prvi Zakon o javnom okupljanju usvojen je 10. travnja 1992.godine. Njega je zamijenio novi Zakon o javnom okupljanju od 12. studenog 1999. godine, koji je izmijenjen i dopunjen nekoliko puta. Posljednja izmjena bila je 2012.godine. Prema Zakonu o javnom okupljanju postoji nekoliko vrsta javnog okupljanja, a to su: mirna okupljanja i javni prosvjedi, javne priredbe i drugi oblici okupljanja. Pod mirnim okupljanjem i javnim prosvjedom podrazumijeva se svako organizirano okupljanje više od 20 ljudi koje se održava radi javnog izražavanja i promicanja političkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva. Takav oblik okupljanja mora prijaviti organizator nadležnoj policijskoj upravi 5 dana prije održavanja. Organizator je pojedinac ili pravna osoba koja će sve organizirati da bi se mirno okupljanje i javni prosvjed održali. Pod javnim priredbama podrazumijevaju se okupljanja organizirana radi ostvarivanja prihoda u okviru registrirane djelatnosti, koja s obzirom na predmnijevani broj sudionika ili narav priredbe, zahtijevaju poduzimanje posebnih sigurnosnih mjera te prijavu organizator podnosi 7 dana prije održavanja, dok pod drugim oblicima okupljanja podrazumijevaju se okupljanja kojima je svrha ostvarivanje gospodarskih, vjerskih, kulturnih, humanitarnih, športskih, zabavnih i sličnih interesa te za razliku od prethodna dva oblika razlikuju po tome što se oni u pravilu ne prijavljuju.