Rizici institucionalne skrbi razlog su procesa deinstitucionalizacije skrbi o djeci kojeg treba promatrati kao pokazatelj razvoja svijesti o potrebi zaštite prava sve djece, što uključuje i djecu s poremećajima u ponašanju. U uvodnom dijelu rada prikazane su dvojbe u definiranju poremećaja u ponašanju i upotreba neodgovarajuće terminologije za konkretna ponašanja koja mogu u konačnici dovesti i do primjene neodgovarajućih oblika skrbi i tretmana. U središnjem dijelu rada analizira se postojeći normativni okvir koji je osnova za skrb i tretman djece s poremećajima u ponašanju u alternativnoj skrbi - Obiteljski zakon, Zakon o sudovima za mladež i Zakon o socijalnoj skrbi te uspoređen s odredbama Konvencije o pravima djeteta i Smjernicama za alternativnu skrb UNICEF-a, osobito s načelima o promicanju roditeljske skrbi, prevenciji izdvajanja iz obitelji, promicanju obiteljske reintegracije, prava na smještaj i prava na tretman i oporavak te ocijeniti njihovu međusobnu usklađenost. Ilustrativno su prikazana tri slučaja iz prakse u Odgojnom domu Bedekovčina u kojima je izrečeno više različitih mjera s različitim obilježjima tretmana i intervencija koje su poduzimane u sustavu socijalne skrbi, a koje su premještene u odgojni zavod. Prikazan je primjer transformacije Odgojnog doma u Bedekovčini te dane smjernice i prijedlog suvremenijeg tretmana i primjerenije skrbi o djeci s poremećajima u ponašanju kako bi se ostvarila viša razina zaštite njihovih prava te imali bolje ishode za budućnost. Smjernice se odnose na institucionalni – interventni oblik skrbi, organizirano stanovanje uz sveobuhvatnu ili privremenu podršku i specijalizirane udomiteljske obitelji.