Pravo na okupljanje, demonstriranje i prosvjed važan je aspekt svih demokratskih društava. Ono predstavlja jedan od načina za prezentiranje ideja i mišljenja koja su u suprotnosti sa dominantnim stavovima unutar društva, za promicanje stavova i interesa manjina te pruža pojedincima priliku da izraze svoje stavove i mišljenja u javnosti bez obzira na moć i status. Okupljanja su također instrument kroz koji se mogu izraziti druga socijalna, ekonomska, politička, građanska i kulturna prava iz čega proizlazi da imaju ključnu ulogu u zaštiti i promoviranju širokog spektra ljudskih prava. Riječ je o individualnom pravu koje se ostvaruje na kolektivan način. Okupljanje pojedinaca sa zajedničkim ciljem na istom mjestu može imati pozitivan utjecaj na razvoj demokratskih sistema. Javno okupljanje daje priliku svim ljudima da izraze svoja zajednička stajališta i mišljenja o određenim aspektima društvenog života. Upravo okupljanje većeg broja ljudi na nekom javnom prostoru sa ciljem zagovaranja određenog zajedničkog stajališta ili s ciljem skretanja pozornosti na određene probleme privući će veću pažnju u javnosti nego što bi ju privukao pojedinac samostalno. Kroz povijest su upravo masovna okupljanje u obliku demonstracija dovela do padova vladajućih režima što upućuje na važnost slobode okupljanja kao sredstva za ostvarivanje promjena. Međutim, na okupljanja ne treba gledati samo kao na prijetnju već kao na sredstvo koje omogućuje dijalog između građana i vlasti. Iako je pravo na javno okupljanje temeljno ljudsko pravo ono nije apsolutno, odnosno neograničeno, te se mora postići odgovarajuća ravnoteža u odnosu na potrebu zaštite drugih prava i potreba, što predstavlja težak zadatak za zakonodavca prilikom reguliranja tog prava. U ovom radu odlučila sam prikazati kako je pravo na javno okupljanje zaštićeno međunarodnim dokumentima, a posebno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te ustavnu i zakonsku regulaciju tog prava u našem pravnom poretku.