Cilj ovog rada je prikazati uređenje prava na spajanje obitelji u hrvatskom pravu. Kako bi se dobila šira slika o postojanju navedenog prava odlučila sam u uvodnom dijelu pojasniti institut azila prikazujući ga od samih početaka do današnjih dana. Kako se hrvatski sustav azila razvio pod utjecajem europske pravne stečevine obrađujem ga kroz određene faze kako bih stavila naglasak na postupno unapređenje i novine u ostvarivanju prava na azil u RH. Potom objašnjavam institucije koje sudjeluju u sustava azila te kako je uređen postupak utvrđivanja statusa. Posebno važnim dijelom smatram istraživanje koje je provedeno na uzorku studentske populacije glede njihovih stavova prema tražiteljima azila te se u zaključku kritički osvrćem na konzervativnost razmišljanja kao jednog od razloga za nemogućnost ostvarivanja prava zajamčenih zakonima. U glavnom dijelu pokušavam pojasniti važnost zaštite cjelovitosti obitelji te prava i obveze koje imaju azilanti, stranci pod supsidijarnom zaštitom, stranci pod privremenom zaštitom sukladno odredbama naših zakona. U zadnjem dijelu pojašnjavam institut braka iz koristi kao oblika zloupotrebe prava na spajanje obitelji te u kojim slučajevima stranci mogu raditi u RH bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.