U Republici Hrvatskoj na upravne sporove danas se primjenjuje Zakon o upravnim sporovima (NN 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - u daljnjem tekstu ZUS). ZUS-om se uređuje nadležnost, sastav suda i pravila postupka na temelju kojih upravni sudovi odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela, a sukladno tome i o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava. Upravne sporove rješavaju upravni sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Sudski spor najvažniji je pravni institut koji se „upliće“ i nadzire rad uprave kada ona svojim postupanjem odlučuje o nečijem pravu ili obvezi ili kada propušta postupanje. Radom je prikazan razvoj zakonodavnog okvira koji se odnosi na upravne sporove. Od Zakona o upravnim sporovima iz 1991. godine pa do 2010. godine odnosno 2012. godine kada je na snagu stupio novi ZUS. Dan je osvrt na četiri vrste upravnog spora koji postoje u hrvatskoj pravnoj teoriji. To su spor o zakonitosti i spor pune jurisdikcije u odnosu na dane ovlasti, subjektivni i objektivni spor s obzirom na predmet spora te prvotni i naknadni spor s obzirom na trenutak podnošenja tužbe. Rad paralelno obrađuje vrste upravnih sporova te način njihova mijenjanja kroz zakonodavni okvir.