Javna uprava kao obvezni i sastavni dio svake državne vlasti, konstantno se mijenja i prilagođava promjenama koje proizlaze iz društva, okoline i zajednice. Djelatnosti koje javna uprava obavlja su od javnog interesa te se koncentrira na javne potrebe i njihovo unaprjeđenje. Agencije kao upravne organizacije koje se smatraju dijelom suvremene javne uprave nastale su s ciljem kako bi se modernizirala javna uprava. Trend agencifikacije nije zaobišao ni Republiku Hrvatsku. Svrha koja se nastojala postići je da agencije reguliraju novonastala tržišta na kojima se pružaju javne usluge. Predstavljale su jedan novi pristup javnog upravljanja koji je stavljao naglasak na ekonomičnost i efikasnost. Agencijski model u Republici Hrvatskoj još uvijek je poprilično mistificiran, i prosječnom građaninu nerazumljiv. Razloga za to ima više, ali valja ponajprije istaknuti nedostatak jasnog pravnog i institucionalnog okvira. Još uvijek se radi o jednom kompleksnom sustavu te modelu koji nije u potpunosti uređen. Osnivanjem konkretnog zakona koji bi se odnosio samo na agencije dao bi se jasan pravni okvir kojim bi se definiralo upravljanje agencijama, njihovo osnivanje, rezultati i ciljevi. Na primjeru Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti daje se pregled i grafički prikaz broja zaposlenih, omjer muškaraca i žena zaposlenih unutar te organizacije, grafički prikaz strukture zaposlenih prema zanimanju i stečenoj stručnoj spremi te usporedba prosječne mjesečne plaće. Cilj rada je prikazati agencijski model javne uprave u Hrvatskoj te ujedno dati osvrt na isti model u europskim zemljama te ukazati na procese koji potiču agencifikaciju. Isto tako, ukazat će se na probleme agencijskog modela te istaknuti preporuke usmjerene na poboljšanje. Na početku ovog rada daje se kratki prikaz strukture javne uprave na nacionalnoj razini. Središnji dio rada posvećen je agencijama i procesu agencifikacije, kako na razini Europske unije, tako i u Republici Hrvatskoj. Opisuju se temeljna obilježja agencija, proces agencifikacije, klasifikacija agencija, autonomija i kontrola, te na kraju proces deagencifikacije. Također, opisuju se zadaće, prednosti i nedostaci, karakteristika i uloga. Nadalje, postavlja se pitanje zašto Europska unija inzistira na osnivanju agencija. Grafičkim prikazima prikazuje se usporedba broja agencija kroz određeni vremenski period, struktura zaposlenih te predodžba o proračunima i korištenju financijskih sredstava.