Problematika nepostojanja mjerodavnih i dostatnih razloga za određivanje, odnosno produživanje istražnog zatvora zahtjevna je materija. Međutim, problemi s tom materijom trebali bi u budućim predmetima predstavljati iznimku, budući da su načelna stajališta Europskog suda glede zahtjeva postojanja relevantnih razloga za primjenu istražnog zatvora već dugo rasprostranjena u stručnoj javnosti. Unatoč postojanja tih načelnih stajališta, i dalje ne postoji neka univerzalna formula koja bi određivala općenita i na svaki predmet doslovno primjenjiva mjerila prema kojima bi se onda, ne ulazeći u subjektivne okolnosti svakog pojedinog slučaja, moglo sa sigurnošću utvrditi da je neko obrazloženje rješenja o određivanju istražnog zatvora u potpunosti dovoljno za opravdanje lišenja pojedinca njegove osobne slobode. Zbog toga je potrebno prilikom utvrđivanja postojanja svake od zakonskih pretpostavki za određivanje istražnog zatvora, osnovane sumnje pa onda i neke istražnozatvorske osnove, detaljno analizirati konkretni slučaj, imajući na umu pretpostavku nedužnosti te načela supsidijarnosti i razmjernosti istražnog zatvora. Treba uzeti u obzir subjektivne okolnosti na strani okrivljenika, kao i one objektivne okolnosti samoga kaznenoga postupka te oprezno na temelju tih mjerodavnih i dostatnih okolnosti izvoditi logične i realne zaključke o postojanju opasnosti na strani okrivljenika, a koju je moguće otkloniti isključivo određivanjem istražnog zatvora. Na kraju, treba na temelju takve podrobne analize, sve bitne razloge navesti u obrazloženju rješenja o određivanju, odnosno produljenju istražnog zatvora.