Čast i ugled osobna su dobra svakog pojedinca i osim kaznenim i prekršajnim zakonodavstvom Hrvatske, njihova zaštita propisana je i samim Ustavom kao i brojnim međunarodnim dokumentima. Tema ovog rada su kaznena djela protiv časti i ugleda u koja se ubrajaju uvreda, kleveta i teško sramoćenje, a kroz rad spomenut će se i neka kaznena djela koja u suvremenom zakonodavstvu više ne postoje. Rad započinje povijesnim razvitkom zakonskog uređenja ovih kaznenih djela od 19. stoljeća do danas. Zatim je svako kazneno djelo detaljno pojašnjeno uz isticanje međusobnih razlika, ali i zajedničkih obilježja, a sve je potkrijepljeno relevantnom sudskom praksom hrvatskih sudova, ali i Europskog suda za ljudska prava. Nasuprot pravu na čast i ugled nalazi se pravo na slobodu izražavanja koje je također jedno od temeljnih ljudskih prava, te je u nastavku rada razrađena antinomija ta dva pojma. Pojašnjena je komplicirana zadaća sudova da pronađu rješenje kojem od ova dva prava dati primat, a bez da se drugo istodobno neopravdano ili nerazmjerno ne okrnji ili ukine. Osim sudova, brojne obveze i prava vezana za ovu temu imaju i novinari, kao jedan od najčešćih počinitelja ovih kaznenih djela. Njihova prava i dužnosti, kao i razlika u zaštiti časti i ugleda javnih i privatnih osoba, opisane su u drugom dijelu rada, dok se na samom kraju nalazi tema govora mržnje i za nju vezano kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju. Iako se u potonjem slučaju ne radi o kaznenom djelu protiv časti i ugleda, svoje mjestu u ovom radu našlo je jer je često veoma teško odrediti razliku između govora mržnje i kaznenih djela protiv časti i ugleda, a osim toga, oba predstavljaju ograničenje prava na slobodu izražavanja.