Cilj je ovog rada prikazati i analizirati ključne odrednice razvoja međunarodne kaznenopravne zaštite od seksualnog nasilja te ukazati na specifične teškoće pri njegovu progonu na međunarodnoj razini. Također, budući da je seksualno nasilje u oružanom sukobu kao oblik rodno uvjetovanog nasilja ukorijenjeno u rodnoj diskriminaciji prisutnoj u nekom društvu prije samog izbivanja sukoba, potrebno je analizirati može li sustav reparacija predviđen Rimskim statutom Međunarodnog kaznenog suda utjecati na sprječavanje seksualnog nasilja u društvu nakon oružanog sukoba. U radu se prije svega analizira razvoj definicije silovanja u praksi ad hoc sudova, budući da je na tom području u kratkom razdoblju postignut značajan napredak. Nadalje, iako se Rimski statut odlikuje naprednim materijalnim odredbama o seksualnom i rodno utemeljenom nasilju, kao i rodno osjetljivim postupovnim odredbama i odredbama o strukturi tijela Suda, rezultat njihove primjene još uvijek ne zadovoljava. Budući da iz dosadašnje prakse Međunarodnog kaznenog suda proizlazi da se značajne prepreke uspješnom progonu počinitelja kaznenih djela seksualnog nasilja nalaze u pristupu Ureda Tužitelja istrazi i progonu navedenih djela, daje se osvrt na metodu fokusiranih istraga i progona čije usvajanje može doprinijeti rješavanju navedenog problema. Također, primjena modela reparacija predviđenog Statutom ograničena je što praktičnim, što pravnim preprekama. S obzirom na to da su transformativni oblici reparacija, koji se smatraju najznačajnijima u slučajevima seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, teško provedivi oslanjanjem samo na mehanizam reparacija koje određuje Sud, preporučuje se suradnja država članica s Fondom u korist žrtava kaznenih djela koji je u svojim aktivnostima manje ograničen navedenim preprekama. Poseban se osvrt daje i na Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu te se analizira njegova dosadašnja primjena. Taj je zakon odabran kao primjer nacionalnog sustava reparacija žrtvama seksualnog nasilja iz čijeg se uređenja i implementacije mogu identificirati poželjne značajke, ali i praktični problemi koje je potrebno izbjeći u provedbi takvog programa.