Zakonom o trgovačkim društvima načelno je propisana neodgovornost članova društava kapitala za obveze društva, odnosno ne odgovaraju osobno vlastitom imovinom. Međutim, Zakon o trgovačkim društvima također propisuje da ukoliko dođe do zlouporabe prava od strane člana, neće se primjenjivati načelo kako članovi društva ne odgovaraju za obveze. U tom slučaju vjerovnici će se moći izravno namiriti svoje tražbine od imovine članova društva. Tako se institut proboja pravne osobnosti pojavljuje kao svojevrsna zaštita vjerovnika. Člankom 10. st. 4. ZTD-a navode se slučajevi kada se smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost. To je ako: 1) član koristi društvo da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, 2) ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, 3) ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, 4) ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze. Član društva odgovara za sve obveze društva bilo da se radi o ugovornima, izvanugovornima i dr. Za podizanje tužbe protiv društva dovoljno je da je obveza društva dospjela i da nije podmirena odnosno da nije uredno podmirena. Aktivno legitimiran za podizanje zahtjeva sa naslova pravne osobnosti ima svaki vjerovnik društva čija obveza nije podmirena zbog zlouporabe člana odnosnog društva. Do odgovornosti članova za obveze društva može doći i na temelju posebnog zakona. Novelom Općeg poreznog zakona iz 2012. godine proširen je krug zakonskih jamaca za porezne obveze trgovačkih društava, na članove društva, članove uprave i izvršne direktore društva te s njima povezane osobe, ako bi se u posebnom dijelu poreznog postupka utvrdila njihova zlouporaba koja je rezultirala nemogućnošću naplate poreznog duga od društva kao glavnog dužnika.