Predsjednički sustav ili sus¬tav pred¬sjed¬nič¬ke vla¬de je ustavno-politički sustav organizacije vlasti u kojem je načelno oštro izvršena dioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku te je svaka samostalna u području koje joj je ustavom dodjeljeno, a us¬pos¬tav¬ljen je Us¬ta¬vom Sjedinjenih Američkih Država iz 1787. godine, kao pr¬vi ob¬lik us¬tav¬ne re¬pub¬li¬kan¬ske vla¬de u svi¬je¬tu. U predsjedničkom sustavu predsjedniku države povjerena je izvršna vlast, a Kongresu zakonodavna vlast, čime je u jednoj osobi kumulirana atribucija državnog poglavara i premijera. Temeljna politička značajka djelovanja američkog modela jest djelotvoran mehanizam „provjera i ravnoteža“ (engl. checks and balances), kao oblika međusobnog utjecaja zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, a takvo tumačenje učinaka primjene tog modela u Sjedinjenim Američkim Državama prevladava danas nad ranije ustaljenim tumačenjima o striktnoj diobi vlasti koja bi trebala spriječiti svaki oblik utjecaja jedne vlasti na drugu. Takav sustav ustrojstva vlasti prihvatile su i brojne zemlje Latinske Amerike u svojim ustavima donesenim tijekom 19. stoljeća, kao i niz zemalja Afrike nakon stjecanja neovisnosti polovicom 20. stoljeća, te dvije zemlje Azije, Južna Koreja i Filipini, no ipak, preuzimanje predsjedničkog modela ustrojstva vlasti nije se pokazalo uspješnim, jer je u gotovo svim primjerima zemalja Trećeg svijeta taj ustavni okvir poslužio kao osnovica sustava koji se nazivaju prezidencijalističkim, jer u njima postoji gotovo potpuna dominacija državnog poglavara u sustavu ustrojstva vlasti.