Među pravima djeteta ističe se pravo na obrazovanje koje je jedan od najvažnijih elemenata suvremenog društva odnosno temelj ekonomskog napretka te faktor razvoja u socijalnoj i kulurološkoj sferi, a koje spada u grupu razvojnih prava. Kvalitetnim i profesionalnim provođenjem prava na obrazovanje omogućava se utjecaj i djelovanje na društvo u izuzetno širokom spektru, stoga je od značajne važnosti za socijalni, moralni, intelektualni i duhovni razvoj pojedinca, ali i društva u cjelini. U prvom dijelu rada prikazan je razvoj prava na obrazovanje tj. njegove zaštite i napretka kroz pravne izvore. Najvažniji dokument je Konvencija o pravima djeteta koja predstavlja značajan pomak, a prema kojoj su vlade zakonski odgovorne ukoliko ne uspiju udovoljiti potrebama djece za obrazovanjem. Predstavila je novu viziju djece kao nosilaca prava i odgovornosti u skladu s njihovom dobi, umjesto da ih se promatra kao vlasništvo roditelja i subjekte ovisne u svim svojim odlukama i željama o roditeljima. Sami roditelji imaju izuzetno važnu ulogu u procesu obrazovanja, koja je iako savjetodavna tj. mora postojati sukladnost njihove i volje djeteta u svim vrstama prava na obrazovanje , ključna za pravilan i potpun razvoj djece. Njihova je odgovornost te dužnost da omoguće djetetu u skladu sa svojim mogućnostima maksimalni opseg obrazovanja te osim redovnog školovanja i druge aktivnosti koje su dio svestranog obrazovanja tj uključivanja u razne športske, umjetničke klubove te udruge. Pravo djeteta na obrazovanje sveobuhvatni je mehanizam čiji sadržaj čini više pojedinačnih prava koja pokazuju širinu, važnost i razvojni put samog prava na obrazovanja, a koje je razrađeno u drugom dijelu rada. Naime, ono počinje djetetovim pravom na izbor obrazovanja. Nakon stjecanja početnog znanja, logično, slijedi izbor zanimanja. A kao završna točka i konkretizacija stečenog znanja slijedi pravo na rad koje je prilagođeno uzrastu djeteta.