Kada društvo ima imovine likvidacija predstavlja osnovni način rješavanja imovinskih odnosa jednom kada zaista nastane razlog da ono prestane sa svojim djelovanjem, i ona se u takvom slučaju mora provesti. Ako se društvo nalazi u specifičnim okolnostima, poput prezaduženosti ili nemogućnosti podmirenja troškova svog prestanka, ili se radi pak o statusnim promjenama kao što je pripajanje ili podjela, onda će biti potrebno riješiti imovinske odnose na drugačiji način, poput stečajnog postupka. Vidljivo je kako osnovna veza likvidacije s imovinom nije i jedini kriterij koji uvjetuje nužnost njena provođenja, već su to i spomenute posebne okolnosti koje ujedno predviđa i sam ZTD i ZSR. Druga važna veza je s postupkom brisanja, međutim zbog njene veze s imovinom društva uz provođenje likvidacije uvijek se provodi i postupak brisanja društva, ali obratno nije nužno. Ranije spomenuti slučaj brisanja društva od strane samog registarskog suda, bilo po službenoj dužnosti ili prijedlog FINA-e radi neispunjavanja obveze predaje financijskih izvještaja ili po prijedlogu Porezne uprave, je jasan pokazatelj da je moguće brisati društvo iz sudskog registra bez provođenja likvidacije ili čak stečajnog postupka. Navedeno vrijedi samo ako društvo u vrijeme brisanja nema imovine, dok uvijek postoji mogućnost pojave već ranije spomenutog problema pronalaska imovine nakon brisanja društva iz sudskog registra. Tako razlika između likvidacije i postupka brisanja nije izražena samo u radnjama koje se poduzimaju ili osobama koje ih izvršavaju, već i u rezultatu koji se njima postiže. Likvidacijom se postiže rješenje imovinskih odnosa društva, ako oni postoje ili nisu drugačije riješeni, a postupak brisanja služi prestanku društva kao pravnog subjekta. Bitno je napomenuti kako su, uz nepostojanje posebnih okolnosti koje okružuju društvo u fazi njegova prestanka, likvidacija i postupak brisanja uvijek povezani, te se provode u paru, zbog toga je potrebno poštovati i odredbe ZTD-a i ZSR-a kako bi se uspješno proveli.