U ovom diplomskom radu obradila sam kaznenopravno uređenje cestovne prometne delikvencije kroz kazneno djela obijesne vožnje iz čl.226. i kd izazivanja prometne nezgode u cestovnom prometu, čl.227. KZ-a. Uloga kaznenog prava u prometnoj delikvenciji je dvojaka, s jedne strane štite se individualne društvene vrijednosti kao što su život , tijelo i imovina, te s druge opća sigurnost i nesmetno odvijanje prometa, a što se ostvaruje kroz prevenciju i retribuciju.Obijesna vožnja relativno je novo kazneno djelo za koje je karakteristično što zakonski opis sadrži četiti alternativno navedene radnje počinjenja kojim se htjelo inkriminirati neke od najčešćih oblika kršenja prometnih propisa, te sankcionirati počinitelja već za izazivanje opasnosti bez nastupanja posljedica za život , tijelo ili imovinu. Za kazneno djelo izazivanja prometne nezgode zakonodavac je predvido osnovni oblik kaznenog djela te kvalificirane oblike ovisno o vrsti povrede i stupnju krivnje, a time su uvjetovani također i različiti zakonski okviri kažnjavanja. Primarni oblik krivnje za ovo kd je neizravna namjera, a predviđena je odgovornost i za nehaj.U sudskoj praksi za predmetna kd postoji intencija blažeg kažnjavanja i raskorak između izrečenih kazni i zakonom predviđenih okvira kažnjavanja. Cestovni promet sam po sebi je vrlo kompleksan i neminovno uključuje rizik i međuuvjetovanost različitih čimbenika.Stoga pri suzbijanju cestovne prometne delikvencije kao masovne društvene pojave , često i s pogubnim posljedicama za ljudski život, treba sagledati cijeli niz faktora umjesto da se isključiva odgovornost stavlja na kaznenopravno uređenje. Najveće kritike zakonodavnom modelu idu na račun nekonzistentnosti između predmetnih kd , nejasnog razgraničenja između kd i prekršaja te taksativno navedenih radnji počinjenja kod kd obijesne vožnje čime se ne obuhvaćaju sve moguće situacije teških kršenja propisa u prometu.