Rad obrađuje temu agresivnog poreznog planiranja. Polazeći od osnova poreznog planiranja, rad objašnjava definiciju poreznog planiranja kao način kojim porezni obveznik svjesno i potpuno legalnim sredstvima i načinima mijenja obrazac svog ponašanja s ciljem ostvarenja što manje obveze. Pri tome, porezni obveznici se koriste različitim strategijama i tehnikama poreznog planiranja, a ističe se podjela na materijalne i formalne tehnike kao najvažnija. Formalne tehnike poreznog planiranja često nisu blagonaklono prihvaćene te se smatraju preagresivnim. Agresivno porezno planiranje nastaje kada porezni obveznici smanjuju svoju poreznu obvezu svakodnevnim transakcijama putem mehanizama koji mogu biti legalni, ali su proturječni zakonu. U radu se agresivno porezno planiranje uspoređuje i razgraničava s izbjegavanjem plaćanja poreza i utajom poreza. Ističu se i obrađuju pet struktura agresivnog poreznog planiranja – struktura offshore zajma, struktura hibridnog zajma, struktura hibridnog subjekta, struktura beskamatnog zajma i patentna struktura. Korištenjem takvih struktura agresivnog poreznog planiranja dolazi do različitih gospodarskih posljedica kao što su gubitak poreznih prihoda, narušavanje pravila tržišne utakmice i pad morala poreznih obveznika. Naposljetku, u radu se ističu napori koji se ulažu na globalnoj i nacionalnoj razini radi suzbijanja agresivnog poreznog planiranja. Najvažniji su projekti u okviru OECD-ovog BEPS projekta i Paketa mjera za borbu protiv agresivnog poreznog planiranja od strane Europske unije.