Međunarodna zajednica bila je dužna reagirati na pojavu terorizma u zračnom prometu i osnivanjem međunarodnih organizacija i donošenjem konvencija i propisa spriječiti širenje istoga. Najveći korak napravila je ICAO donošenjem konvencija koje su unificirale pojam otmice zrakoplova, propisale postupak zadržavanja, ispitivanja i kažnjavanja otmičara. Stvorio se i pritisak na zračne prijevoznika u pogledu utvrđivanja odgovornosti za osobe stradale ili ozlijeđene za vrijeme otmice zrakoplova. Utvrđena je izvanugovorna odgovornost za treće osobe na zemlji i njihovu imovinu te ugovorna odgovornost za putnike u zrakoplovu koji su sklopili ugovor sa zračnim prijevoznikom i iza kojeg stoji obveza da ih sigurno doveze od točke polaska do točke odredišta. Na području Europske unije, također se pojavila potreba unifikacije pravila za sigurnost zračnog prometa kao što je izvješćivanje o mogućim opasnostima u zračnoj luci ili prostoru u blizini nje, provođenje inspekcijskog nadzora u svrhu preveniranja i uklanjanja sigurnosnih nedostataka. Kako uredbe imaju obligatornu primjenu za sve države članice, to je značilo još jednu novu razinu sigurnosti u svim državama. Domaći zakonodavac u svojim zakonima se često poziva na međunarodne konvencije i uredbe Europske unije, to se vidi i kroz opće uvjete poslovanje našeg jedinog zračnog prijevoznika, Croatia airlinesa, koji se poziva na Montrealsku konvenciju iz 1999. za odgovornost za štetu. Smatram da je međunarodna zajednica napravila dobar posao u sprječavanju i smanjivanju broja zloupotrebe zrakoplova, a to se vidi i po statistici broja otmica zrakoplova zadnjih desetaka godina koji je drastično pao. U 2015. i 2017. godini broj otmica zrakoplova bio je 0 i nadam se da će daljnjim naporom međunarodne zajednice tako i ostati.