Specifičnost dioničkog društva kao društva kapitala jest da se u njega članovi udružuju preko temeljnog kapitala. Pojmovno se određuje pojam temeljnog kapitala i njegova obilježja. Temeljni kapital je računovodstvena kategorija koja se u iznimnim slučajevima može mijenjati. Pojam temeljnog kapitala uspoređuje se s pojmom imovine. U poslovnim knjigama temeljni kapital se upisuje u pasivu, a imovina u aktivu. Objašnjava se uloga temeljnog kapitala i ističu razlozi zašto ona nije prvenstveno garancijska. Određuju se izvori financiranja dioničkog društva i ističu prednosti financiranja vlastitim kapitalom u usporedbi s financiranjem tuđim kapitalom. U slučajevima kad su dioničkom društvu potrebni dodatni izvori financiranja vrlo se često pristupa postupku povećanja temeljnog kapitala. Razmatra se s kojim ciljem društvo pristupa takvom postupku. Detaljno se obrađuju pojedini stadiji složenog postupka povećanja temeljnog kapitala ulozima, kao jednog od najčešćih načina povećanja temeljnog kapitala. Naglašava se razlika deklaratorne odluke o povećanju temeljnog kapitala i konstitutivne odluke o provedenom povećanju temeljnog kapitala. Određuje se što je prospekt i koja je njegova uloga. Objašnjava se pravo prvenstva kao sastavni dio imovinskog pola članstva u dioničkom društvu. Prikazuju se pravila koja vrijede pri upisu novih dionica i pri uplati uloga. Detaljno se objašnjavaju načini na koje društvo može izdati dionice. Zaključuje se da je povećanje temeljnog kapitala ulozima složena procedura. U praksi mu dionička društva sve češće pristupaju i na taj način si omogućuju stvaranje izvora financiranja bez da se bilo kome zadužuju, podmire svoje obveze i ujedno zadovolje svoje potrebe koje zahtjeva njihovo svakodnevno poslovanje i tržište.