Međunarodna zaštita jest sustav kojim države pružaju zaštitu izbjeglicama, odnosno osobama koje iz određenih razloga bježe iz države svog državljanstva ili se ne mogu staviti pod njenu zaštitu. Prema Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti pojam međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj podrazumijeva azil i supsidijarnu zaštitu. Azil je status koji se priznaje tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili boravišta, a osnovano strahuje od progona zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (čl.20.). Status se tražitelju priznaje na osnovi odluke nadležnog tijela o ispunjenu navedenih uvjeta. Supsidijarna zaštita je status koji se priznaje na temelju odluke suda tražitelju koji ne ispunjava uvjete za azil ako postoje razlozi koji pokazuju na to da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (čl.21). U Republici Hrvatskoj uz azil i supsidijarnu zaštitu imamo i privremenu zaštitu koja podrazumijeva zaštitu hitnog i privremenog karaktera u slučajevima masovnog priljeva ili predstojećeg masovnog priljeva osoba iz trećih zemalja koje se ne mogu vratiti u zemlju svog podrijetla (čl.78.). Međunarodna zaštita kao sustav kojim države pružaju zaštitu je vrlo kompleksan zbog svoje velike važnosti za osiguranje potrebnih prava i obveza osoba koje su je zatražile, a osobito s obzirom na njihove osobne okolnosti, zbog čega je potrebno što detaljnije utvrditi postupke odobrenja međunarodne zaštite, prava i obveze tražitelja i osoba osiguranih međunarodnom zaštitom, ali isto tako i postupke ograničenja, prestanka i poništaja međunarodne zaštite kada za to postoji potreba.