Direktive EU pravni su akti Europske unije koji se donose u redovnom zakonodavnom postupku na prijedlog Europske komisije zajedničkom odlukom Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije (postupak suodlučivanja). One su obvezne za države članice u smislu cilja koji se njima mora postići, ali državama članicama ostavljena je na izbor metoda i forma kojom će to učiniti. Države članice u obvezi su transponirati direktive u nacionalno zakonodavstvo u roku koji je predviđen pojedinom direktivom. Ukoliko direktiva nije transponirana u danome roku, to se smatra povredom prava EU i u tom slučaju Europska komisija kao čuvarica Ugovora može pokrenuti postupak protiv države članice, ali prvo će je neformalno upozoriti. Direktiva se može transponirati izmjenom postojećih propisa u nacionalnom pravnom sustavu, donošenjem jednog glavnog zakona pa usklađivanjem postojećih propisa sa njime, donošenjem više podzakonskih akata i slično. O poduzetim mjerama države članice dužne su obavijestiti (notificirati) Komisiju. Za razliku od uredbi koje zamjenjuju nacionalne norme, direktive se moraju prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. Jedno od najčešćih kršenja prava EU od strane država članica je upravo to što ne poštuju implementacijske rokove za transpoziciju direktiva, ne obavještavaju na vrijeme Komisiju u poduzetim mjerama tj. donesenim propisima kojima transponiraju direktivu te to što direktive ne prenesu u potpunosti ili je formalno prenesu, međutim to bude samo mrtvo slovo na papiru, a u praksi se slabo provodi. Republika Hrvatska do sada je imala mnogo kršenja prava EU, međutim većina tih povreda riješena je obrazloženim mišljenjima Europske komisije gdje su onda otklonjeni nedostaci. Uloga Komisije vrlo je važna u sankcioniranju povreda prava EU i zato su njena redovita izvješća od presudne važnosti. U posljednje vrijeme vidljivi su značajni pomaci Republike Hrvatske koja ima transpozicijski deficit od samo 0,3%, što je bolje i od prosjeka EU. Kao jedna od novijih članica EU (od 2013.) postigla je veliki napredak te poštuje implementacijske rokove. Povrede prava koje nastaju, uspješno rješava u komunikaciji sa Komisijom, a češće su povrede u nepravilnom prenošenju direktiva nego u prekoračenju rokova prenošenja pa bi trebalo poraditi na kvalitetnijem prenošenju direktiva, a ne samo na poštivanju rokova implementacije.