Rad se temelji na detaljnom prikazu tijeka pripremanja glavne rasprave, s naglaskom na pripremno ročište, kao središnjeg dijela tog stadija, koje sve više stječe važnost za građanski parnični postupak, odnosno za postizanje njegove veće učinkovitosti i kvalitete. Cilj je prvenstveno prikazati svrhu pripremnog ročišta te kako se pravna svijest u tom kontekstu razvijala kroz povijest, a napose kako se to odrazilo na zakonodavne reforme. Slijedom toga, bitno je ustanoviti u kojem se smjeru odvijala sudska praksa, tj. kakvi su se učinci ostvarivali provedbom novih zakonodavnih rješenja te da li se doista prvotni cilj svih tih izmjena doista i ostvaruje. Na početku se polazi od opisa kako je izgledao građanski parnični postupak u bivšoj Jugoslaviji kako bi se krenulo od prvotnog dojma o zanemarivosti pripremnog ročišta te koliko dugo je nosio ovakvu podrednu ulogu za cijelu parnicu. Rad se nastavlja kroz hrvatsku pravnu povijest gdje se kroz reforme postupno prekida s jugoslavenskom pravnom tradicijom i okreće zapadnoeuropskom uređenju pripremnog ročišta, sve to popraćeno svestranom argumentacijom pravnih teoretičara. Nadalje, slijedi opis tijek pripremnog ročišta prema trenutno važećem zakonu, pretpostavke koje mu prethode i pravne posljedice koje slijede. Proći će se i kroz problematiku pojedinih zakonskih odredaba te je usporediti sa sudskom praksom. Usporedit će se i slovensko zakonodavstvo te njegov utjecaj na reforme koje su uslijedile u drugim bivšim jugoslavenskim državama, a napose u Republici Hrvatskoj. Konačno, analizirat će se osnovna načela parničnog postupka, koja su posebno vezana uz pripremno ročište, te njihovo vrednovanje kroz zakonske izmjene.